Dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju DuLista, 10. ožujka 2021.
Ministarstvo hrvatskih branitelja izradilo je prijedlog izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te ga je Vlada na posljednjoj sjednici uputila u saborsku proceduru. Izmjene i dopune, navedeno je u prijedlogu zakona, nužne su jer je nakon protekle tri godine primjene dosadašnjeg zakona određene mjere potrebno prilagoditi potrebama branitelja. Izmjenama i dopunama predlaže se, među ostalim, ukidanje stručne procjene po osnovi bolesti u postupcima ostvarivanja statusa. Vještačenje koje je dosad obavljao Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, trebala bi provoditi posebna liječnička povjerenstva koja će imenovati ministar hrvatskih branitelja. Tako bi se, ocjenjuju iz ministarstva, ubrzao postupak ostvarivanja statusa ratnog vojnog invalida. Taj postupak, naglašeno je u prijedlogu zakona, traje dvije godine, a ubrzao bi se ukidanjem prethodne stručne procjene i vraćanjem vještačenja u nadležnost ministarstva.
Izmijenjenim zakonom ubrzao bi se i postupak stambenog zbrinjavanja hrvatskih ratnih vojnih invalida kroz kupnju stanova na lokacijama na kojima nije isplativa organizirana izgradnja. Također, pojednostavio bi se postupak prijenosa stanova za stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja između tijela državne uprave i Ministarstva hrvatskih branitelja. Ministarstvo branitelja predložilo je i ubrzanje postupka i dodatnu prilagodbu ostvarivanja prava namijenjenih socijalno ugroženim skupinama, kao što su jednokratna novčana pomoć i naknada za nezaposlene hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji. Izmjene zakona omogućavaju ostvarivanje prava na mirovinu i za one branitelje koji su naknadno ostvarili taj status, status dragovoljca ili dodatne dane sudjelovanja u obrani suvereniteta Hrvatske, a već ranije imaju priznato pravo na mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Omogućit će se i prevođenje ranije priznatih prava i određivanje nove svote najniže mirovine umjesto priznate mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i za one hrvatske branitelje koji nisu bili zatečeni korisnici najniže mirovine. Taj se dio odnosi na branitelje kojima je u trenutku odlaska u mirovinu ona određena prema Zakonu o mirovinskom osiguranju bila povoljnija od tada najniže braniteljske mirovine, a bez povećanja za sudjelovanje u Domovinskom ratu.
Pitanje je tumačenja
……………………………………………..
– Smatram da je sam Zakon i prije ovih izmjena bio u redu. Samo je pitanje načina na koji su se sve odredbe i prava realizirali. Mislim da je u tom grmu bio zec i da će u tom grmu zec možda i ostati. Stvar je u tome kako će se zakon provoditi, a to ovisi o ljudima i mogućnosti koju on pruža. To je za mene bilo problematično. Tu je uvijek bilo mogućnosti manipulacija i uvijek ta mogućnost i ostaje. S vremenom je ona doduše manja je branitelja sve manje pa je puno njihovih slučajeva riješeno na ovaj ili onaj način. Po meni je možda krivo određeno pitanje rješavanja statusa svih žrtava u Domovinskom ratu jer postoji mogućnost da sad prava ostvare i oni koji su bili na drugoj strani. Imamo li mi preduvjete za takav zakon? Znamo li gdje je tko bio u ratu i što je radio? – pita se Marko Mujan.
— Uvijek su se obećavale revizije kako bi se broj branitelja koji ostvaruju prava čak i smanjio, u smislu otkrivanja onih koji imaju privilegije koje im ne pripadaju. Vrlo mi je čudno stoga da se ovim izmjenama može povećati broj branitelja. Ovo je zakon koji pogoduje svima i onima koji su to krvavo stekli i onima koji nisu, tako da je upitno tko će to i kako iskoristiti nakon toliko godina. Nisam vidio nikada problem, što se tiče administracije, ako je ona imala razloge odraditi ono što je trebala odraditi i dati čovjeku neka prava. Ne znam čemu ubrzavanje procedure. Ako nešto nije do sada bilo hitno, čemu bi to bilo danas? Zašto netko ne bi prošao proceduru koju sam ja ili netko drugi prošao? Po meni, vodeći se onom Jambovom, oni koji su jamili, jamili su, a koji nisu, čisto se bojim da će sada nešto posebno uspjeti – mišljenja je Mujan.
Izjednačavanje žrtava
Dodaje kako zakon ne može samo dozvoljavati, već da bi on trebao i sankcionirati te onemogućavati.
— Mnogi su zabrinuti, možda i opravdano da ćemo sad u Hrvatskoj izjednačiti sve koji su bili žrtve, bez obzira gdje su se nalazili, a možda su čak bili i s oružjem u ruci i pomagali, kao naše čistačice u policiji ili drugdje koje imaju status branitelja. Možda ćemo sada imati sa statusom branitelja i one koji su bili pomoćno osoblje u policiji u bivšoj krajini. Za mene je to sve nepoznanica od samog početka, a najviše zbog ljudi i odnosa koji su imali prema braniteljima. Neki su slučajevi, gotovo jednaki, tretirani dvojako, a toga je bilo jako puno, pa je netko pravo na status izgubio, a netko ga nosi s ‘ponosom’ – govori predsjednik Udruge branitelja Dubrovnika.
Izmjenama i dopunama zakona također se i veća ovlast daje Ministarstvu hrvatskih branitelja. Mujan ističe kako se u jednome trenutku razgovaralo o tome treba li uopće postojati Ministarstvo hrvatskih branitelja kao izdvojeno ministarstvo.
— Rekao sam tada da nam treba takvo izdvojeno ministarstvo jer još uvijek ima puno problema. Branitelji više nisu mlada populacija pa im više znači hoće li imati gdje biti ukopani i da će očekivati da će se za to netko pobrinuti nego da uživaju sto kuna mirovine više nego prije. Pričamo o braniteljima, nažalost, zaboravljajući da oni nisu ono što su bili 1991. Otad je prošlo preko 30 godina. Pitanje je što je tim ljudima koji su branili Hrvatsku potrebno, a Ministarstvo branitelja je trebalo u tom smislu njihovu poziciju jačati kao i mogućnost ostvarenja prava koja su bila propisana zakonom od početka – priča Mujan te dodaje kako mogućnost manipulacije ovim zakonom uvijek postoji. Doživjeli su to, ističe, njegovi pripadnici, a doživio ju je i sam te to nosi i na neki način šuti.
Autor: Leona Rašica