Poštovani čitatelji, poglavito branitelji, logoraši, obitelji onih koji su dali svoje sinove, kćeri, braću, sestre i muževe puno ste dali ovih dana. Kao što se bori Dubrovnik, tako je pobijedila za Hrvatsku i Korčula.
Pitaju me okolo što se to na Korčuli događa, a eto, dok se mnogi vrli branitelji bave svojim poslima i interesima prepuštajući zajedničke probleme i napade na Hrvatski suverenitet drugima, lokalna braniteljska ekipa s Korčule pokazala se kao odlična.
S obzirom na to da su im gleda bekgraunda djedovi bili partizani, tek mali broj njih domobrani, a ustaša malo koji na otoku. Ipak u finišu II svjetskog rata našle su ubojice za korisno likvidirati domaće “klasne neprijatelje iz susjedstva a i uvozilo se priko Dubrovnika, uključujući svećenike i intelektualce, i punilo jame.
Mnoge nije briga a neki ne shvaćaju da je ovdje bila i ostaje nova prva crta obrane od crvene pošasti socijalizma-komunizma i totalitarizma. Prepustimo li stvar slučaju ovaj put protivnik ne dolazi preko granice, on iznutra priprema i poziva crveno-košuljaše s Balkana i šire a protiv ove Hrvatske, i branitelja prije svega. Treba tu totalitarističku crvenu zvizdu onu koja je 45. pobila Hrvate, kao i 91. maknut iz Hrvatske, a Korčula je Hrvatska. Inače smo sve naše poginule junake izdali. Borba u miru ili u krvi, tko to ne vidi gledat će.
Svakakvih je prljavih pokušaja napada na ljubav branitelja za našu Domovinu bilo od strane mentora i huškača iz redova anti-Fašista, koji se trebaju osloboditi korova u svojim redovima i savjetnika iz konzerva s isteklim rokom trajanja, zabludjelih starijih omladinaca (s privatni plažama), i medijskih djelatnika koji zagade i ono što je valjalo pokušavajući uskrsnuti nepostojeće fašiste među braniteljima pa koliko košta da košta.
Ako treba podcijeniti inteligenciju, ajmo, ako treba napraviti dernek s petokrakama, jugoslavenskim zastavama i grbovima sa 6 baklji koje ne vide izgorene, ajmo. Ako treba uvesti Hor koji će pjevati “partizanima” o Jugoslaviji, ajmooo “drugovi” gospodo, ne imajući trunke političkog osjećaja prema muci u kojoj se taj pjevački zbor (Hor) našao nakon što je podijeljena, pa politički i posrbljena Crna Gora. Oni slave svoje oslobođenje i povijest pod petokrakom, jeli to i ona Jugoslavenska koja pljuje i pjeva, ona im Tite ljubičice bijele… držim da jest. Oni pjevaju gdje ih se pozove ili ih pošalje nevidljiva ruka. Znači ljudi su više manje kao klapa u redu i pjevaju ljubeći Crnu Goru, ali svjesni ili ne, ona”Crna ruka” ih šalje na upit svojih članova s ove strane da pjevaju nama koje su ti simboli umeli i tako pokušaju prevariti dobrohotnu Hrvatsku, i trenutno u mukama, svoju Crnu Goru za račun “Jugoslavena”, koji su velikosrbi tamo, izdajnici globalistički ovdje i tako dalje. Jeste li razumjeli kurvanjsku igru… Naravno da jeste.
Do koje mjere su sposobni pri tom ići je odvratno. Na izjavu mladog predsjednika korčulanskih ant-fašista mediju “Novosti” Pupovčeva SNV-a da je Korčula partizanska, reagirao je netko i postavio lancun na kojemu je pisalo “Korčula Hrvatska, nikad partizanska” (koji je skinut odmah) i eto šefa portala Južno s komentarom kako je ovo „performans” nepoznatog velikog Hrvata malog mozga, kao da je njegov mjeren pa zna da je teži u tako malog Hrvata? Kolika bi to trebala biti na malom tijelu glavurda. Možda ima i valjanu potvrdu da je pametan, ali bahatost zna prevariti potencijal nečijih mogućnosti. Pa tako teškog mozga i niske komunikativne razine performansa nastavlja kako je “oslobođena Korčula od fašističkog i nacističkog smrada i ološi kojem izgleda i sam autor ovog transparenta pripada ili je uistinu preglup da shvati što je uopće napisao. Treća opcija ne postoji?”
Postoji ona da su fašisti na Korčuli pobili svoje sumještane, na Daksi ugledne građane, svećenike i intelektualce, Jevreje, i u njihove kuće ušli i u njima živu tu na otoku. Nakon oslobađanja-čitaj povlačenja Nijemaca, u pokušaju koji im se uz krvavi danak Prekomoraca nastojao “omesti”. Preživjeli “heroji”, pravi tek koji.
Izvan svih logika postavlja paralelu na otok, kako je dao veliki doprinos u partizanskom pokretu, i pobjedničkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, ali s nepotrebnim zločinima oni su se deklarirali. Kako Mladošić tvrdi u prozivanju i traženju nepostojećih današnjih “fašista” lako pronađe da su u stvari partizani nalogodavci i egzekutori bili, kako to naziva “moderna nacistička banda”. Okreće pilu naopako pretpostavkama a zaboravlja da oštrica pera ima jedan vrh i ime mu je činjenica.
Još jači je pokušaj Igre Šain Kovačević da pojasni kako smo svi mi kao i ona “demografski i geografski Hrvati”?!?, ma što to značilo, čak što više da je po začudnoj joj primitivnoj i neobrazovanoj dilemi između “Hrvatska ili partizanska Korčula”, uvik bila geografski i demografski Hrvatska – osim kad je Pavelić preda Talijanima (dakako nakon što je prije njega Kralj Juge predao Talijanima). Nadalje ne tvrdeći da je danas partizanska utvrđuje bit Prave dileme upitavši se hoće li Korčula bit civilizirana i dostojna svoje slavne prošlosti ili će biti primitivna, homofobna, šovinistička, ksenofobna… otrovana podjelama prema drugima i drugačijima koje nam se nameću. To je prava dilema.”
Potpuno bi se ovom potonjom Igrinom konstatacijom suglasio, ali Mladošić je svoje kulturne izraze ni pas s maslom, napisao prije nego je pročitao što su to ona i gradonačelnica Silić Maroević stvarno napisale. Teža tupa sablja za pisanje od mozga za čitanje misli umjesto slova na papiru.
Na posljetku namjeravali su navući i Predsjednika Hrvatske da bude poput njih i oštrice im tupog mača pile naopako. Imam svjedoke da sam rekao, ako ovako nastave kako im Predsjednik RH neće doći, pa čak im ne bi došao ni Zoran Milanović. Sjeća se on kako mu je rušen porez na nekretnine u Dubrovniku, ali i pohvalilo ono što bi dobro rekao, pa i da ne pravimo ratnu zonu od Hrvatske prihvaćanjem na obuku stranih vojnika jedne od dviju zaraćenih strana čime bi praktično bili stranka u sukobu i mogli očekivati odmazdu po međunarodnom ratnom pravu.
Sjeća se Zoran Milanović da je Predsjednika RH bez obzira na stranačke stege na Boninovu dočekao Gradonačelnik, Predsjednik GV, a i jedan umirovljeni pukovnik, dok su svi ostali časnici i vojska bili na Stradunu. Bio je puki malo podalje od onih sačekala što su na čelu imali polu dezertera s Josipovićevim odlikovanjem što ga se Ivo bojao predati, i nikad nije, dok ga iz ladice nisu izvadili Kolindini iz Ministarstva i predali onako da se obavi, a ona lako da o tome nije ni znala.
Što ste mislili da je Predsjednik RH neuk doći na crveni dernek. Da se prepao da će biti dočekan kao Zoran Milanović. Vjerojatno i hoće ali u vrijeme izbora za novog Predsjednika RH, zna On što radi. Ne razumiju oni o čemu ovdje piše, a možda bi neki i mogli ako se opuste prije toga uz bocu vina. Opustite se, ovo je od 1991. i bit će za vazda Hrvatska, muzli ste je u Jugoslaviji, nastavili to i do danas, puno je ogorčenih, poglavito mladih ljudi, kojima ste uništili perspektivu. Glavu u pamet.
Branitelji Korčulani su osvjetlali obraz svoga otoka i svoje Domovine jer ovih dana je Korčula bila glavni grad Hrvatske, uz rame Dubrovniku. Hvala svima koji su nazivali i nudili potporu. Svaka čast Udruzi hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Korčula i Udruzi hrvatskih veterana Domovinskog rata Čara, koje su se stavile na čelo i pobijedile demokratski i viteški. I na kraju našoj družini iz Udruge branitelja Dubrovnika, koja je promijenila ulje, napunila spremnike gorivom i bila spremna pojačati Korčulu na prosvjedu, koji na posljetku nije bio potreban.