Nažalost, danas ne možeš otvoriti ni TV, ni novine a da ne nabasaš na užasavanje nad pokličem: Za Dom spremni. Svi liberalni i ljevičarski, takozvani progresivni intelektualci, te političari pričaju o fašistoizaciji Hrvatske, o bujanju ultradesničarskih stranki, čak zazivaju uskoro i mrtve po ulicama lijepe naše itd.
Sve je to nebulozno, jadno i na kraju netočno.
Ono što navedenima jest trn u oku, je ono što ja nazivam normalizacijom hrvatske, jer nakon dugo vremena, niti se nekoga tuče po ulicama, nedaj Bože ubija, niti većina vodi ratove ili ugrožava manjinu, na manjinu opet mislim na gore navedene. U Hrvatskoj, naprotiv, ili čak što više, možeš pljuvati i raditi protiv Domovinskog rata protiv domovine, Republike Hrvatske, bez da ti se išta dogodi, još ćeš dobiti financijsku pomoć od našeg ministarstva za Kulturu. Bilo što da kažeš nećeš kazneno ni prekršajno odgovarati kao što bi odgovarao da to radiš u nekoj od uređenih zapadnih civilizacija. Te Zapadne civilizacije na koje se ljevičarske i ine antihrvatske progresivne skupine i pojedinci, vole pozivati su osudile komunistički režim. Sve su zabranile javno djelovanje i rad onima koji su u tim režimima bili aktivni nosioci takvih politika. Hrvatska nažalost to nije uradila, što je razlog hrvatske podijeljenosti i antihrvatskog pisanja i djelovanja. Hrvatska vlada nema ured koji bi se činjenicama borio protiv svih onih velikih javnih institucija zapadnih televizija poput CNNa, BBCia i drugih te mnoštva europskih dnevnih glasila u kojima pišu, objavljuju, tj. lažu i pljuju po Hrvatskoj, Srbijanski kolumnisti ili ini ljevičari koji iskonski ne mogu podnijeti ništa s Hrvatskim predznakom pa makar to bili i sportisti ili umjetnici , jer ako imaju išta s Hrvatstvom mora da su Ustaše, a ustaše su i svi onu koji se usude ustati i dokazati neistinitost njihovih „činjenica“.
Tako bi po njihovom shvaćanju i objektivnom viđenju u Hrvatskom jeziku trebalo izbrisati riječi kao što su Dom, i pridjev Spremni i sve njegove izvedenice ali i sve konjugacije glagola spremati. To bi trebalo zakonom urediti kao i izbacivanje slova U iz naše abecede. I to su sve legitimni zahtjevi progresivnih struja u našem okruženju jer su to slovo i te riječi i sličan poklič rabili Ustaše u NDH. Oni su vikali: „Za dom i poglavnika spremni“ „Za Boga i poglavnika svoga – Uvijek spremni!“. Sličnost je očita. To što su te riječi rabili Hrvati i prije a najvažnije je što su taj poklič uzvikivali branitelji naše Domovine od 1990. ljevičarske i ine antihrvatske progresivne skupine i pojedince nije briga ili ih baš zbog toga iritira. Taj poklič iz Domovinskog rata je „čist kao suza” jer pod njim nisu proganjani ljudi po vjerskoj, rasnoj ili nacionalnoj osnovi već su hrvatski dragovoljci, branitelji, branili svoj život i svoj dom od Jugoslavena i Srbijanaca koji su opet samo htjeli podjarmiti, to jest pobiti Hrvate i uništiti sve hrvatsko.
Pozdravi mijenjaju značaj ovisno o kontekstu, tako i Za dom spremni više nitko ne veže uz drugi svjetski rat već uz domovinski, uz obranu hrvatske od zvijezde petokrake i kokarde. Taj poklič je adekvatan, dobar i u prvom redu hrvatski. Svi jezikoslovci i sudstvo i vlast RH bi se trebala potruditi i resementizirati, tj. osloboditi te riječi stigmi i gluposti jednog propalog, zločinačkog režima NDH, ograđujući se u potpunosti od politike i djela NDH. Nešto slično smo postigli, proglašenjem istoznačnosti prvog bijelog ili crvenog polja na hrvatskom grbu. S tim hvalevrijednim aktom oslobađanja prvog bijelog polja na našem stijegu od bilo kakvih manipulacija, smo začepili usta svim onim ljevičarskim, kvazi progresivnim, liberalnim politikama stranaka i pojedinaca koji dokazano mrze sve Hrvatsko.
Isto treba napraviti i sa: Za dom spremni!
Lijevi ili desni
zdravi i veseli bili!
Tonči Ante Petković
Prof. Tonči Ante Petković s Korčule je glazbeni pedagog i prvak Opere HNK u Zagrebu, branitelj i prijatelj članova Ogranka UBD Korčula a po pitanjima iz oblasti braniteljske tematike istaknut svojim stavovima i komentarima tako da imamo zadovoljstvo što je dao puno dopuštenje našoj Udruzi da objavimo njegove osvrte, a ovaj je upravo aktualan, na čemu mu zahvaljujemo.
Fotografija “Tri generacije Petkovića” -osobna arhiva Autora teksta