Hrvatsku je uzdrmao još jedan plesni scenarij, bez karaktera, srama, bez grižnje savjesti, obraza i poštenja!
Naime u Cavtatu, kako čujemo i vidimo “Employees of the Epidaurus and Albatros hotels dance the Užice kolo in the heart of Cavtat!” (Zaposlenici hotela Epidaurus i Albatros plešu Užičko kolo u srcu Cavtata”
Prije uzbune u Dugom Selu, koncerti Bajage su nakon reakcija branitelja otkazani u Sisku i Solinu, zatim su, ponovo branitelji, uložili maksimalni napor da se zabrani nastup Lepe Brene na Krku… a onda dolazi još i: Benkovac, Šibenik, Korčula a evo sada i Cavtat gdje su branitelji (opet) u obrani dostojanstva i Hrvatske časti digli svoj glas!
Očito je da su se komunjare/antifašisti/orjunaši i ostali antihrvati razmahali sa svih strana pa i ovo u Cavtatu je zoran primjer slične provokacije! Sve ovo je uzelo toliki udio u svakodnevici da više ne zavrjeđuju biti registrirane kao vijesti. Histerija prerasta u sistem, a sistematičnost vodi u kolotečinu, hajmo reći, polagano privikavanje i zatvaranje očiju pred strahotama koju nam je “istočnjačka kultura poklonila” ne toliko davno, da bi trebali sve tako jednostavno brzo zaboraviti! Socijalna sablast pred kojom nacija pobožno kleči, a vlast ponizno šuti, i priprema društvo za nadolazak nove rutine. Za novu standardizaciju po kojoj ono što se do jučer doimalo zazornim postaje samorazumljivo. Ako se, prema sudu filozofa, jedna od odlika fašizma svodi na odbijanje mogućnosti demobilizacije, misija branitelja je da i dalje “vode bitke” – za što? – za čišćenje hrvatskoga fizičkog i duhovnog teritorija od ostataka srpsko pravoslavnog zagađenja.
Nakon svega navedenog, bauk komunizma lebdi nad Hrvatskom već preko 3 desetljeća i nikako da nas puste na miru. Alternativa je jedino što preostaje; obračun s Crvenom Nemani (jer ona reži i prijeti, nagriza hrvatsko tkivo i ne preza pred ničim, vođena teroretičarima SANU poput Moljevića, Lazića, Mihajlovića, Krestića i ostale bratije..!
Bez iznimke sve navedeno svjedoči o fašistoidnim težnjama predvodnika navedenih predstava, plesača, pjevača, predavača i ostalih pravoslavnojugoslavenskih misionara!
Stoga budimo uz branitelje kao jedine brane od najezde jugosrbskopravoslavnoorjunaške pošasti!
Tekst: Luka Laus
Fotografija: Smiljan Strihić
Luka Laus (privatna arhiva autora teksta)
Tekst za stranice UBD napisao ekskluzivno naš prijatelj Udruge Luka Laus, novinar i javni djelatnik (Čara, Korčula, 27. I. 1948). Osnovnu školu završio je na Korčuli (1963). Ekonomsku školu završio je u Dubrovniku, a ugostiteljsku školu u Splitu (1970). Potom je 1973. odselio se u Sydney. Od 1985. bavi se novinarstvom kao suradnik u iseljeničkim listovima Hrvatski vjesnik, Spremnost i Nova Hrvatska. God. 1989. uspostavio je hrv. radijski program Domobran u Sydneyu, kojega je bio gl. urednik i voditelj (1989–97). Za dobrotvorni rad i rad u hrv. iseljeničkoj zajednici u Australiji program je dobio niz priznanja, među kojima se ističe državno odlikovanje Spomenica domovinske zahvalnosti (1995). Nakon gašenja radijskoga programa Domobran do 2000. bio je voditelj političkih emisija na Hrvatskom radiju Australia, a 2001. pokrenuo je u suradnji s A. Dragičević i J. Kaptolcem Hrvatski narodni radio, na kojem je aktivno djelovao do 2010. Uz novinarstvo pisao je pjesme i prozu. Osvojio je nagradu za najbolju ljubavnu priču u časopisu Feljton (1966) te nagradu Hrvatskoga literarnog društva HALUD u Sydneyu za najbolju pjesmu (1992). U suradnji s pjesnikom i glazbeni kom S. Sabljarićem objavio je autobiografsku knjigu “Staza života Luke Lausa “(2011).