Udruga branitelja Dubrovnika ovim priopćuje građanima Dubrovnika, Dubrovačko neretvanske županije i naše Domovine da smo među prvima stali protiv gostovanja i širenja Srpske “kulture”, jednako kao i “Crnogorske”, koja nam se pripremala gotovo ultimativno bez konzultacija s braniteljima umalo dovođenjem braniteljskih udruga grada Korčule pred završeni čin, jednako kako se to događa i drugdje po Hrvatskoj očito nesmetano bez vidimo odobravanja javnih prostora, uvida u programe i njihove sadržaje, što je grubo nasilje nad teško izborenoj slobodi i njenim tekovinama demokracije, za koju su se građani opredijelili plebiscitarno. Treba znati da se u te procese širenja SRPSKE, umjesto kulture nacionalne manjine hrvatskih Srba ulažu veliki iznosi novca i s ove strane granice da bi ih se zloupotrebljavalo nije korektno ni prema našim domaćim srpskim sugrađanima, koji trebaju slobodno njegovati svoju kulturu i običaje što je neosporno.
Što smo mi u hrvatskoj Korčuli, koju spominju oblačni članovi antifašističke(nazovimo braniteljske) udruge VEDRA razotkrili kad nas je zbog naše inicijative da ne odobravamo gostovanje Srbo(Crno)gorskog Hora grubo izvrijeđao njihov predsjednik. No unatoč njegovom angažmanu i stavu u prilog omalovažavanja svih činjenica provociranja “nove” Crnogorske? vlasti na primjeru Spomen ploče logorašima Morinja ili davanja imena sportskom bazenu u Kotoru vaterpolisti koji je u tom logoru zlostavljao naše stanovnike Konavljane i branitelje koje su zarobili.
Da pojasnimo, kako bi došli u prigodu, koju im pruže “naši” domaćini srbogorski hor iz Crne Gore ili Prosvjetini horovi i zborovi po potrebi pjevali oni se prilagode. Kako? Pa pjevaju pod jugoslavenskim zastavama po Srbiji i Crnoj Gori, da tako kažemo, što god stignu promičući velikojugoslavenske i velikosrbijanske pjesme i plesove u čast Titi, a bogme i Lazaru. Dok je malo drugačije u Hrvatskoj gdje su, ili bi, prvo pjevali srpske narodne poskočuše, pa onda jugopartizanske ako treba i bez jugo grba i zastava s petokračinom da im prođe podvala… no uvijek ih “slučajno” nešto izda jedni (srbogorci) i drugi (velikosrbi) pjevaju Marjane, Marjane ali onu verziju s dokazanim zločincem Titom i crvenom petokrakom na vrh pokojnog Jugoslavenskog barjaka.. E a ako se pusti i ne vodi puno računa od za to trebalo bi da bude nadležnih onda kreću i svetosavske, na posljetku i novokomponovane o “srpskom” Dubrovniku vidimo da pjevaju… Dakle kako ih je god volja i koliko im se god pusti do linije Senj Karlovac Virovitica. Takvo SANU kulturnjaštvo članovi UBD i njihov Ogranak na Korčuli su osujetili i demokratskim putem djelovali i djelovat će da u buduće podvale neće tek tako moći proći a budu li drske pored nas moguće i nikako.
Naime imamo uz nas već stasalu i našu domoljubnu mladost, a kultura? SANU omladine nama, kojima su svakodnevica bila granatiranja od onih što su ih naučili ovim pjesmama, i ne čujemo zbog toga dobro, evo na video uratku i podnatpisa. Evo što pjevaju Prosvjetini dječaci i djevojčice u jednom od prijašnjih nastupa zato im poručujemo dobro ošli iz Hrvatskoga Splita…
A pjevaju da ne bude zabune:
“Da obrane zemlju blagodatnu
Za Krst časni i slobodu zlatnu
Od Kruševca Prizrena Cetinja
Dubrovnika Knina Nevesinja
Sa Avale Lovćena i Šare
Kliče srpstvo ustani Lazare”
Stoga mi im poručujemo ostavite se Hrvatskog Dubrovnika, Hrvatska Korčula vam je pokazala kako se u miru Naše brani, a vjerujemo da ste svjesni što je Split i do koje granice je tolerancija moguća, a kad provokacije Pupovaca i družine postaju degutantne i prekomjerno ishitrene ali namjerno prijeteće i ultimativne.
Demokracija koja podrazumijeva slobodu govora je tekovina Domovinskog obrambenog rata, ali pitamo se imamo li u Hrvatskoj Državi institucije kad nam se može ovako izravno prijetiti, dok mi i za manje tvrdnje završimo na obavjesnim razgovorima, kao što je to bilo i za “dubrovačkog” tobože branitelja Zorana Ercega inače osobnog ratnog snimatelja Ratka Mladića.
Oni koji misle da smo mi slabog pamćenja i da će im prolaziti velikosrpski, jugoslavenski i oni dobro nam poznati raznobojni narativi, koje je spominjao prvi hrvatski predsjednik Dr. Franjo Tuđman nešto su se prevarili. Da bude jasno evo razvidno tko nam i čime prijeti u našoj kući ultimativno, tvrdeći ili će biti po njihovom ili u protivnom Hrvatska neće imati budućnosti. Sami pogledajte:
Na poslijetku i priopćenje kojemu se Udruga branitelja pridružuje:
OTVORENO PISMO
u p u ć e n o
Predsjedniku Republike Hrvatske,
predsjedniku Hrvatskoga sabora,
predsjedniku Vlade RH,
županu Splitsko-dalmatinske županije i gradonačelniku Splita
Poštovani,
posljednji događaji u Splitu poprimili su razmjere medijsko-političke histerije kakvu ne pamtimo još od vremena totalitarnog jednoumlja, kada se pokušavalo kriminalizirati sve što je bilo izraz hrvatskog domoljublja. Umjesto smirenog informiranja i uvažavanja činjenica, svjedočimo orkestriranom napuhavanju priče o navodnim „napadima na srpsku manjinu“, potpuno izvan konteksta stvarnog događaja.
Što se doista dogodilo?
Skupina mladića izrazila je negodovanje zbog održavanja programa SKD Prosvjeta upravo u mjesecu kada se Hrvatska klanja žrtvama Vukovara i Škabrnje te svim stradalima velikosrpske agresije.
Program je otkazan; nije bilo nasilja niti ozlijeđenih.
Ipak, posljedice su teške i ponižavajuće:
Petar Gojun, hrvatski branitelj i logoraš srpskih koncentracijskih logora, čovjek čiji brat ubijen u Vukovaru još nije pronađen, nalazi se u pritvoru. S njim i nekoliko građana, među kojima i djeca hrvatskih branitelja.
Ljudi koji nikoga nisu napali pritvoreni su da bi se proizvela politička slika „srpske ugroženosti u Splitu“.
Je li itko ispitao kako je događaj organiziran?
• Zašto je manifestacija najavljena tek nekoliko sati ranije na jednom portalu, bez prethodne, transparentne obavijesti i bez jasne koordinacije s Gradom Splitom kao vlasnikom prostora?
• Zašto je odabran termin najdubljeg nacionalnog pijeteta?
• Zašto se ponavlja isti obrazac: provokacija → inscenirana ugroženost → napad na hrvatski narod i branitelje? Ovo nije kulturna razmjena, nego tehnologija političke manipulacije.
Dvostruki aršini – i šutnja kad su Hrvati na udaru.
Nevjerojatno je koliko se javnih osoba ovih dana propelo na zadnje noge: političari, novinari, kulturnjaci, aktivisti — uvijek ista lica, čuvari propale Jugoslavije koji redovito reagiraju samo kad je hrvatski narod na optuženičkoj klupi.
A gdje su bili kada:
• su se hrvatski građani maltretirali i protjerivali na granici sa Srbijom?
• je hrvatska policajka brutalno napadnuta od migranta?
• su molitelji vrijeđani i fizički ometani na hrvatskim trgovima?
• je u Zagrebu zabranjivan Hod za život, dok se istodobno vješaju zastave ideologija koje su progonile i ubijale Hrvate?
• su se zabranjivali hrvatski koncerti i kulturni događaji?
• se u Kumrovcu afirmirala Titova Jugoslavija, ikonografija i poraženi totalitarizam?
Nigdje!
Nema osuda, nema moralnih lekcija, nema medijske histerije. Zaključak je neugodan, ali jasan: hrvatski identitet, vrijednosti i žrtve nemaju jednaku zaštitu.
Zašto šutnja na narative „srpskog sveta“?
Zašto oni koji danas osuđuju mlade u Splitu nikada ne osuđuju:
• serijale o „srpskoj Dalmaciji“,
• otvoreno svojatanje hrvatskih prostora,
• pažljivo tempirane „kulturne“ provokacije,
• oživljavanje narativa „srpskog sveta“,
• dugogodišnje obespravljivanje Hrvata u Srbiji?
U Srbiji se, u danima Oluje i Dana hrvatske pobjede, ne usudi organizirati ništa, a u Hrvatskoj se u mjesecu Vukovara organiziraju manifestacije koje vrijeđaju osjećaje većinske zajednice. I to još financirano iz hrvatskih proračuna.
Dodatno zabrinjava izjava predsjednika SKD Prosvjeta, Nikole Vukobratovića:
„Srbi u Hrvatskoj nemaju obvezu pravdati sredstva koja dobivaju jer su to njihovi novci.“
Ako je to istina, riječ je o skandalu neviđenih razmjera. Proračunska sredstva su novac svih građana Republike Hrvatske. Nitko ne može biti iznad zakona niti iznad nadzora.
Država šuti, a šutnja je suglasnost.
Država sustavno šuti na:
• velikosrpsku propagandu u kulturi, medijima i diplomaciji,
• narative o „srpskoj Dalmaciji“,
• otvoreno svojatanje hrvatskog teritorija,
• afirmaciju propale Jugoslavije,
• omalovažavanje temeljnih vrijednosti na kojima je nastala hrvatska država.
Ali reagira brzo i pretjerano kada hrvatski građani pokažu negodovanje.
Je li to politika po kojoj su Hrvati građani drugog reda u vlastitoj zemlji?
Imamo li pravo biti posebno osjetljivi u vremenu Vukovara i Škabrnje, ili čak ni to pravo više nije naše?
Petar Gojun i pritvoreni mladići ne smiju postati žrtveni jarci.
Nećemo dopustiti kriminalizaciju ljudi koji su stvarali Hrvatsku, niti novu nepravdu nad onima koji su preživjeli srpske logore. Nećemo pristati da se djeca hrvatskih branitelja, zbog nesmotrenosti iz ljubavi prema Domovini, prikazuju kao ekstremistima.
Oni nisu bili prijetnja 1991. — nisu prijetnja ni danas.
Vladajućima poručujemo jasno i glasno: DOSTA JE.
• Dosta dvostrukih standarda.
• Dosta kriminalizacije hrvatskih branitelja, njihove djece i hrvatske mladosti.
• Dosta šutnje na velikosrpske narative.
• Dosta financiranja „kulturnih“ projekata koji promiču politiku „srpskog sveta“ i svega što narušava hrvatski identitet.
• Dosta ponižavanja hrvatskog identiteta i hrvatskog naroda.
Incident u Splitu nije izraz mržnje ni nasilničkog ponašanja; to je refleks naroda izloženog godinama stalnih provokacija i nepravde. To nije opravdanje, ali jest upozorenje.
Ako Hrvatska država ne zaštiti istinu o sebi, o svome nastanku i o podnesenoj žrtvi — narod će je zaštititi sam, spontano, ponekad nespretno, ali uvijek iskreno.
To se ne može zaustaviti represijom nad hrvatskim braniteljima i hrvatskom mladošću.
Tražimo
1. Trenutačno puštanje Petra Gojuna i pritvorenih osoba.
2. Potpuno transparentnu istragu o organizaciji i okolnostima sporne manifestacije.
3. Prekid medijskih manipulacija i političkih konstrukcija.
4. Jasan stav državnog vrha protiv velikosrpske propagande i kulturno-medijske agresije kojoj smo izloženi.
5. Od svih institucija aktivnu zaštitu vrijednosti na kojima je nastala slobodna, neovisna i samostalna Republika Hrvatska.
Zaključno pitanje državnom vrhu: Imamo li mi, Hrvati, u vlastitoj zemlji — jednak status, jednaku zaštitu i jednako dostojanstvo kao pripadnici srpske nacionalne manjine?
Ako je odgovor „da“, onda tražimo da se tako i postupa. U protivnom, šutnja vlasti postat će — odustajanje od Hrvatske. Na to ne pristajemo, kao ni na zanemarivanje vrijednosti na kojima je država stvarana. Za to nemate mandat branitelja, naroda ni Domovine.
Kada nepravda postane zakon — otpor postaje dužnost.
Za istinu. Za pravdu. Za Hrvatsku.
Pridružujemo se pozivu Torcide. Hrvatski narode, vidimo se u subotu u 11 sati na Rivi.
Koordinacija braniteljskih udruga Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije
za Koordinaciju: Ivan Turudić predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora