Na groblju Sv. Vida u Žrnovu danas je sahranjen naš Ivan Šegedin uz vojne počasti desetine mornaričkog pješaštva iz Ploča i zapovjednika i pripadnika njegove desetine iz Knina.
Marko Perković Thompson je poručio: Napustio nas je veliki čovjek i glazbenik, Ivan Šegedin. Obitelji izražavamo iskrenu sućut! Počivao u miru Božjem!
Sahranu je predvodio don Jerko Ban, koji nakon toga održao misu za Ivana u crkvi Sv. Martina a na oproštaju su posljednji pozdrav uputili i Marko Mujan predsjednik UBD Dubrovnik i mladi član UBD sin Ivana Šegedina Petar Pjero.Zapiva je i Ante s klapskim prijateljima i prijateljicama. Sjetno.
Mujan je u ovoj tužnoj prigodi iznenadnog odlaska prijatelju i suborcu na oproštaju uputio slijedeće riječi:
“Ive Dugo se znamo, a onda se s vrimenom počeli i upoznavat.
Prvo si mi reka: moga bi doć na Marko Polo festival slikavat.
Znajući za tvoj entuzijazam ušao sam u jednu avanturu, upozna Meri, Tonija, Žaka, Dina, Alana, Terezu, velikoga Olivera i Marka, s Damirom poša daleko, do Trogira i družio se s uzorom tvoga Petra Vinkom Coce.
Pisma, note, radost je sve to pratila, ali i duša, a di je duša tu su i teški dani u životu.
I tuga, ali nikad nije pobijedila.
Nosio me dugo Dubrovnik, ali Korčula s tobom vodila do daleke Kine i nikad doć, ali ti si zapiva „Korčula je biser mora“, i kad su je čuli eto Kine k nama samo da im napišeš onu „Kina i Kroacija“.
Drugo si mi reka: vrime je da se vratiš doma, idemo gradit kuću što si je s braton i ocen još prid rat poče činit.
I da si dio sebe u nju, i sad ne samo da ima krov nego san posta Žrnovac kad su mi dali adresu, a i tvoja je kuća postala moja, smijalo se u njoj ili plakalo ti bi uvik s pismon pobijedi.
Priča si o našim očevima, materama, upoznava san tvoju dobru Irenu, a Petru nikad nisan govori o ratu, ču je malo što bi mu ti reka, a i od judi je sluša i evo sad je Hrvatski vojnik.
Treće si bi reka: iden branit Domovinu, doša za Bojanom (pok. Milić) i posta Branitelj Dubrovnika pa se zavitova ako ostaneš živ da ćeš učinit u našemu malomu gradu najveći festival Pisme i vina, i ispunio obećanje, koje si samo ti i tvoje srce mogli, a na kraju, kad si nam svima sve da, puklo je u najvećem naponu.
Bi si školovani pričuvni dočasnik, na crti bojišnice zapovida vodom, za zahvalu niti ti je čin priznat, niti dužnost na papiru, ali zato su Petrovi zapovjednici tu i svi sokolovi iz njegove desetine, i počasna desetina, i svi vi da znate da ispraćate hrvatskog vojnika ali i zapovjednika, a sad oni kojima smeta što san ovo reka neka se dopisuju.
Nismo te došli žalit, došli smo te na put pozdravit i u duši ostavit jer što će nas vodit… hoće li silništvo, neće, hoće li zastrašiti prijetnje, neće, hoće li škude, hoće li dukati, neće.
Gore srca.. prema tebi i primjeru tvoga života za svoje misto, za svoj grad, svoju županiju, Domovinu, sve do Kine, i cilomu svitu: Da svoj Narod Hrvat ljubi, a svit kako ga voja jer Hrvat Šegedin može ili biti ili ne biti, ali dok ga ima i krvi njegove bit će svoj na svome.
Bio si branitelj u ratu, borac u miru. Zbogom Ive.”
Posebno je dirljiv i snažan dojam ostavio njegov sin Petar, koji je govorio čvrsto i vojnički:
“Dragi rođaci, prijatelji, srodnici i svi koji ste došli danas da se oprostimo od moga voljenog oca.
Danas stojim pred vama s teškim srcem, jer nas je naglo i neočekivano napustio čovjek koji je bio srce naše obitelji, ponos Hrvatske i duša Korčule. Moj otac, hrvatski branitelj, preminuo je jer ga je njegovo veliko srce napustilo ali njegova snaga i nasljeđe žive dalje u svakom od nas.
Bio je sudionik Domovinskog rata, jedan od onih hrabrih muškaraca koji su stali na put agresoru, branili našu slobodu i zemlju koju je toliko volio. S puškom u ruci i vjerom u srcu, riskirao je sve za budućnost koju smo mi danas naslijedili.
Ali moj otac nije bio samo ratnik – bio je vizionar i stvaratelj. Kao utemeljitelj Marko Polo festivala na Korčuli, oživio je duh našeg otoka kroz glazbu. Taj glazbeni festival, koji je započeo iz njegove strasti prema kulturi i zajednici, okupio je tisuće ljudi godinama, šireći radost, ritmove i povezanost. Svaka nota na tom festivalu bila je njegov dar nama – podsjetnik da život treba slaviti, čak i u teškim vremenima.
Ive nas je naučio hrabrosti, radu i ljubavi prema Korčuli. U njegovim pričama o ratu, u melodijama festivala, u svakodnevnoj brizi za obitelj – tu je bila njegova duša. Iako ga više nema fizički među nama, njegov duh živi u festivalu koji će nastaviti, u pričama koje ćemo prepričavati i u srcima koja je dirnuo.
Hvala ti, oče, na svemu. Odmaraj u miru među zvijezdama Korčule. Mi ćemo nastaviti tvoj san.
Nikad zbogom samo vidimo se.”