Od Makarske – Južnog bojišta – do Pakraca
U Makarskoj je preminuo Veljko Barbieri, književnik, branitelj i televizijski autor rođen je 1950. godine u Splitu, vezan za Makarsku, gdje je odrastao. Posvećen dalmatinskoj, mediteranskoj tradiciji kroz svoje knjige i brojne kolumne o gastronomiji kao dijelu našeg identiteta, a ratna iskustva opisao u svojoj knjizi “Tko je sa mnom palio kukuruz”.
Kao branitelj iz prvih dana Domovinskog rata na Južnom bojištu došao do pakračkog napredujući do čina bojnika Hrvatske vojske.
Veljko Barbieri je i 1995. godine proglašen počasnim građaninom Pakraca, a u teško razrušenom Pakracu bio je u najtežim vremenima Domovinskog rata i tijekom izvođenja VRO “Bljesak“ odigravši izuzetno značajnu uloga u provođenju ove veličanstvene oslobodilačke operacije.
U Pakrac je došao krajem 1993. godine kao časnik HV za vezu sa snagama UNOROFOR-a, a na ovom području bili su i pripadnici Argentinskog korpusa. Barbieri je uz nekoliko svjetskih jezika izvsno govorio španjolski, budući je jedan dio vremena proveo živući i radeći i Južnoj Americi. Tako je uspostavio dobre veze u svim segmentima svoga posla i okruženja, kao i s argentinskim zapovjednikom bataljuna prikupivši važne informacije značajne u pripremi i realizaciji pothvata “Bljesak“ doprinijevši njegovom uspješnom završetku.
Za vrijeme rata u Pakrac je doveo visoke političare, ministra Gojka Šuška, Marina Vidića Bilog, generala Slobodana Praljka, a nakon završetka Domovinskog rata inicirao održavanje “Pakračkog ljeta“ na koje je ugostio vrhunska hrvatska glumačka imena od Zlatka Viteza, Žarka Potočnjaka, Svena Laste.
“Za kraj Barbin zapis iz knjige, odnosno Pakračkog dnevnika „Tko je sa mnom palio kukuruz“ u kojem o Pakracu piše:
„…U gradu na koji je tijekom jeseni 1991. palo oko 100.000 teških projektila, dakle sto puta više nego na opjevani Dubrovnika. U Pakracu, u kojem je poginulo više od 500 ljudi, srušeno i potpuno sravnjeno sa zemljom 78 posto kuća, mali rat koji ništa ne odlučuje, tinja svaki dan. Ovdje ne možete napraviti ni korak, a da vas ne zatekne neko upozoravajuće uprizorenje svakodnevnice Republike Hrvatske. Jer Pakrac nije daleko od Zagreba, Pakrac je trpio kao „mali“ Vukovar,. U širim razmjerima Pakrac je opkoljen kao „malo „ Sarajevo. U Pakracu djeca idu u školu na 120 metara od neprijateljskih položaja na Gavrinici. Pakrac ima bolnicu, na pročelju koje je teško razabrati koji je otvor pravi prozor, a što je ulazno grotlo ispaljenog projektila…
… U Pakrac nisu uspjeli ući ni kad je grad branilo samo 30 policajaca i 20 dragovoljaca Zbora narodne garde. S pakračke Gavrinice neće moći ni otići kad se njihov obzor potopi u vodama Save…“
Mediji u Hrvatskoj su izvijestili da je umro Veljko Barbieri, književnik, autor knjiga o gastronomiji, autor pripovijedaka, romana, eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih dijela, član Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umjetnika.
Za nas… Umro je Barba… Zbogom i hvala na svemu” ( Izdvojeno sa portala Pakrački list, napisao Mario Barać 19. svibnja 2026.)
Foto: Pakrački list i suborac preminulog Milan Kurilj (član UBD)