Na dan obilježavanja 35. godišnjice obrane od općeg napada JNA na Dubrovnik 1. listopada 1991. godine kao ratni zapovjednik potrojbe Samostalne bojne ZNG-a Dubrovnik uputio sam pozdravne riječi i u pismu obratio se svojim suborcima iz postrojbe,ostalim izravnim učesnicima bitke kod Čepikuća i svima onima koji su došli uvećati ovu svečanost:
Pozdravljam sve nazočne na ovom mjestu velike pobjede. Ovdje se odlučno branio jug Hrvatske.
Poseban pozdrav upućujem svojoj braći po oružju. Sudionicima bitke kod Čepikuća. Prema vama uvijek osjećam izuzetno poštovanje i duboku zahvalnost.
Bili smo jedno. Zajedništvom i odabirom pravog koncepta obrane uz Božju pomoć postigli smo nemoguće. Pripadnici 75. samostalne bojne HV – postrojbe koja je ranije mijenjala nazive, a krenula kao djelatni sastav ZNG Dubrovnik unutar 4. gardijske brigade – branili su Domovinu. Bilo nas je dvjesto. Uključujući i skupinu izvidnika dragovoljaca, kasniju okosnicu 1. dragovoljačke pukovnije „Kralj Tomislav“.
Branili smo dubrovačko područje od Konavala do Dubrovačkog primorja. Naša postrojba je do danas, što u ratu, što od njegovih posljedica, izgubila 38 pripadnika. Neka im je vječna slava.
Da sam tada prihvatio drugačiji „prijedlog“ i zapovijed nadređenog, bili bismo bespomoćni. Svi bi bili raspoređeni na Debeli Brijeg u Konavlima. To bi značilo pad Dubrovnika u dva do tri dana. Neprijatelju bi preko naših tijela bio otvoren put za napredovanje. Možda i do Makarske.
Ali nismo pokleknuli. Srcem, voljom i uz Božju providnost, na ovom smo mjestu zaustavili daleko nadmoćnije snage. Takozvanu, ali stvarnu Jugoslavensku narodnu armiju.
Uvijek smo se poštovali. Zajedno smo prošli napornu i zahtjevnu obuku. Kada nije bilo dovoljno vremena za planiranje, radili smo duboko u noć. Kasnije, kad su počela svakodnevna teška granatiranja, za nas više nije bilo ni sna ni odmora. Jedina razlika bila je u tome što je dio dana bio mrak.
U svakoj se vojsci zapovijeda s „gospodine“ i „vojniče“. Svatko od vas pamti da sam vas oslovljavao s „gospodine“. Za mene je zapovjednik bio samo prvi među jednakima.
Mi smo neraskidivo vezani. Nakon svega, znali smo jedni drugima sve reći u brk. Na to imamo puno pravo. Ostali mogu o našem pothvatu imati svoj stav i mišljenje. Ali oni ne znaju. Oni nisu bili tamo.
Svi smo jednaki. Zato sam jučer i danas na još jednoj značajnoj misiji. Povezujemo se s braniteljima na zapadu Hrvatske. Želimo iskazati posebnu počast čovjeku koji se izložio za sve nas. Čovjeku koji je, unatoč svim zabranama, pokušao opskrbiti hrvatske bojovnike kvalitetnim oružjem. Antuna Kikaša to je umalo stajalo glave. Udruga branitelja Dubrovnika prihvatila je inicijativu da mu na premijeri filma u Rijeci predamo posebna spomen-ploča u povodu 1100 godina hrvatske državnosti. Na Kikaševu nesebičnost odgovaramo svojom nesebičnošću i zahvalnošću.
Gdje god je jedan od nas – tu smo svi mi. Bili smo zajedno djelima 1991. godine, a zajedno smo i danas. I u mislima i u ovim riječima koje slušate.
Sve vas od srca pozdravljam. Radujem se s vama, a znam da se i vi radujete sa mnom.
Proslavite ovu veliku pobjedu na Čepikućama! Na organizaciji proslave zahvaljujem Željku Koromanu, predsjedniku nama bratske udruge „1. dobrovoljačke pukovnije Kralj Tomislav“, te našem uvijek dobrom domaćinu Tomislavu Batini.
Danas svjedočimo mnogim napadima na braniteljske i hrvatske simbole. Ali malodušje nas nije obuzelo one davne 1991. godine, kada nas je šačica ostala na crti bojišnice. Neće nas obuzeti ni danas. Hrvatska je u Dubrovniku obranjena. Kako u ratu, tako i u miru. Bit će obranjena i na obližnjoj Korčuli.
Da se malo našalim, u ovom ratu koji i dalje traje, na redu je nova bitka. Bitka za jedan od žestoko napadnutih gradova u kojemu krvari, ali i gori srce Hrvatske. Možda je ta bitka tek počela. Nije prva, a možda ni posljednja. O tome će odlučiti dragi Bog. On je naš najveći saveznik.
Želim vam puno uspjeha u privatnom životu i društvenom djelovanju.
Bit ćemo tu i dogodine uvijek Domovini vjerni.
Bog i Hrvati!
Dio pripadnika 75. samostalne bojne HV Dubrovnik (“A” bojna ZNG)
Sudionici bitke kod Čepikuća:
Pripadnici iz sastava 1. Samostalne ‘A’ bojne ZNG pri 116. Br. HV Dubrovnik-Metković
1. Marko (p. Marko) Mujan, r. 07.01.1960. Korčula, – zapovjednik 1. samostalne bojne ZNG
2. Božo (Mijo) Šimović, r. 24.07.1961. Zvirovići (Čapljina), BiH – zapovjednik 2.satnije (poginuo 8.11.1992. – Šćepan križ, Hodovska visoravan, BiH)
3. Rade (Ivan) Barišić, r. 13.07.1964. Studenci (Ljubuški), BiH – zapovjednik 1. voda 2. satnije
4. Vlaho (Vlaho) Kristović iz Dubrovnika, r. 26.01.1965. Senta (Vojvodina) – gardist (preminuo 02.02.2012.g) , /Red hrvatskog pletera/
5. Luko (Mustafa) Čampara, r. 19.10.1970. Dubrovnik – gardist (ranjen u bitci prostrijeljena noga, preminuo 26.06.2002., Zagreb), /Red hrvatskog pletera/
6. Dragan (Luka) Jogunica, r. 13.10.1962. Neum (upisano Čapljina), BiH – gardist
(ranjen u bitci), /Red hrvatskog pletera/
7. Baldo (Ivan) Bilić, r. 25.06.1971. Dubrovnik – gardist, /Red hrvatskog pletera/
8. Mirko (Ivan) Šimović, r. 30.08.1959. Zvirovići, BiH – zapovjednik 1. desetine, zamjenik Barišića, ranjen na Čepikućima pad ručne bombe TUP-ovke koja je bila kod Pera Šimunovića
9. Mario (Miljenko) Dragičević, r. 22.07.1960., Dubrovnik – gardist
10. Luko (Ivo) Miloslavić, r. 24.03.1969. Prilep – gardist, /Red hrvatskog pletera/
11. Robert (Tihomir) Boroje, r. 11.10.1971. Ravno, BiH – gardist, /Red hrvatskog pletera/
12. Željko (Blaž) Brkić iz Kune Pelješke, r. 01.12.1967. Ljubuški, BiH – gardist, /Red hrvatskog pletera/
13. Ante (Mato) Grljević, r. 26.08.1969., Dubrovnik – gardist, /Red hrvatskog pletera/
14. Ljupko (Augustin) Kajić, r. 13.02.1967. Zenica, BiH – gardist (tragično preminuo 26.09.1992.- Dubrovnik)
15. Ilija (Jure) Žepić, r. 02.04.1958. Živinice, BiH – gardist
16. Niko (Mato) Miloslavić, r. 12.04.1970. Dubrovnik – gardist, /Red hrvatskog pletera/
17. Adam (Ivo) Zečević, r. 17.01.1970. Remscheid (Njemačka) – gardist, /Red hrvatskog pletera/
18. Mate (Žarko) Brajković, r. 01.03.1969. Zvirovići, Čapljina, BiH – zapovjednik 2. desetine, (iznenada preminuo 26. rujna 2019. godine – Zvirovići)
19. Miro (Marijan) Maslać, r. 20.08.1966. Neum (upisano Čapljina), BiH – gardist, /Red hrvatskog pletera/
20. Nizan (Behrem) Turnadžić, r. 20.01.1968. Rovaši, Vlasenica BiH – gardist, /Red hrvatskog pletera/
21. Pero (Mato) Šimunović, r. 05.06.1966. Dubrovnik – zapovjednik 3. desetine
(ranjen u bitci) , /Red hrvatskog pletera/
22. Zdravko (Marko) Katušić, r. 23.04.1970. G. Vakuf/Žorimci, BiH – gardist, /Red hrvatskog pletera/
23. Željko (Ivan) Slišković, r. 29.01.1968. Imotski, – gardist, /Red hrvatskog pletera/
24. Osmani (Ajet) Musli, r. 10.01.1964. Skoplje (Makedonija) – gardist, /Red hrvatskog pletera/ (ranjen u bitci)
25. Niko (Jure) Mrvalj, r. 07.04.1972. Čapljina, BiH – gardist (ranjen u bitci), /Red hrvatskog pletera/
26. Denis (Miljenko) Tešanović, 09.09.1972. Vukovar – gardist, /Red hrvatskog pletera/
27. Vjekoslav (Čedo) Bebek, 14.09.1972. Ljubuški, BiH – gardist, ranjen u nogu u bitci Čepikuće od granate), /Red hrvatskog pletera/
28. Ivica (p. Nikola) Butigan, r. 03.12.1971. Dobrova – Neum, BiH – gardist (poginuo 25. 11. 1991. Doli-Ston), /Red hrvatskog trolista/
29. Zlatko (Nedjeljka) Kovač “Dugi”, r. 13.05.1961. Lastva, BiH – gardist, /Red hrvatskog pletera/
30. Ante (Branimir) Kalina, r. 01.10.1963. Dubrovnik – gardist (preminuo 12.03.2023., Dubrovnik)
31. Jozo (Nikola) Čuljak, r. 12.02.1969. Risovac (Jablanica), BiH (poginuo od srpske vojske 20.04.1992., Kruševo, Mostar, pripadnik vojne policije), /Red hrvatskog pletera/
32. Antun (Zdravko) Milić, r. 21.01.1970. Dubrovnik – gardist, /Red hrvatskog pletera/
33. Vlatko (Ivo) Cvjetanović, r. 16.07.1964., Dubrovnik – gardist, /Red hrvatskog pletera/
34. Stjepo (Rado) Anđelić, r. 12.09.1956., Dubrovnik – gardist, /Red hrvatskog pletera/
35. Perica (Vinko) Mijović iz Konavala, r. 30.04.1961., Herceg Novi, C.Gora – gardist, /Red hrvatskog pletera/
36. Miho (Niko) Šimunović, r. 29.10.1971. – gardist, /Red hrvatskog pletera/
37. Robert (p. Zdravko) Nosić, r. 26.01.1970., Ljubuški, BiH – gardist (nestao, ubijen 24.11.1993., Mostar)
38. Ante (p. Nediljko) Šitum, r. 27.09.1970. Zadvarje – gardist
Dragovoljci u postrojbi 1. samostalne ‘A’ bojne ZNG
1. Boro ( Milan) Rupčić iz Harodimlja (Ljubuški) – zapovjednik dragovoljaca (pripadnik ZNG), /Red hrvatskog pletera/
2. Jure ( Milan) Rupčić, r. Harodimlje (Ljubuški), BiH
3. Božo (Miho) Ćurčija, r. 29.01.1959. /Red hrvatskog pletera, Spomenica domovinske zahvalnosti/
4. Dubravko Mage
5. Niko (Stijepo), Radulović, r. 04.12.1956., Dubrovnik (preminuo 29.10.2024., Dubrovnik) , /Red hrvatskog pletera/
6. Ramo Karamehmet
7. Fadilj Haljiti – Šok r. 10.03.1965.
8. Šaćir (Muradif) Patković
9. Krasnodar (Stanko) Galić -Tačak, r. 05.03.1968., Mostar, (poginuo 25.01.1993., Busovača, BiH)
10. Dražen Heer (kasnije otkrio prezime Džeba), 11.08.1963., Mostar
11. Ivan Šutalo
12. Miro Lončar
Policija
1. Marko Potrebica – rođ. 15.02.1956.,Čepikuć, preminuo 31.01.2022., Čepikuće -zapovjednik pričuvne policije Čepikuće, kasnije i časnik, pukovnik HV /Red hrvatskog pletera/
2. Nikša Bandur iz Čepikuća, /Red hrvatskog pletera/
3. Ivo Rabadžija iz Čepikuća
4. Ivo Sutić iz Podimoća
5. Ivan Delalija iz Čepikuća
6. Antun Andrijašević pok. Nika iz Čepikuća (malodobni dragovoljac)
Klemo Manenica zapovjednik Policijske postaje MUP-a Ston sa skupinom veličine voda, /Red hrvatskog pletera/
Odjeljenje/vod MB 82 mm iz pričuvne ZNG Dubrovnik, kojim zapovjeda Ivica Sentić (rođen u Neumu) – od njih 22 nakon bitke ostali su na ovom dijelu bojišta najduže:
1. Tomislav Mikulić iz Cavtata
2. Sašo (Petar) Novevski, r. 25.09.1955,. Skoplje, preminuo 28.1.2021. Zvekovice (Cavtat),
3. Ivo Rana iz Dubrovnika,
4. Pjetro Diceglie iz Dubrovnika,
5. Đuro (Luko) Glegj, Dubrovnik, r. 07.01.1962., Dubrovnik, preminuo 10.12.1997,
Također su nakon bitke jedno vrijeme ostali:
6. Stijepo Rušćić, r. 08.08.1953., Dubrovnik, preminuo 1.10.2021., Bosanka
7. Niko Prišlić,
8. Niko Radiš,
9. Branko Štrok,
10. Josip-Braco Vukovac, i
11. Željko Ždrakić, svi iz Dubrovnika
Ispričavam se drugim možebitnim sudionicima bitke na Čepikućima do čijih imena nisam uspio doći iako neki koji su se pojavljivali tamo narednih dana pa na žalost ne mogu zadovoljiti zavođenje u popis na dan bitke. Pripadnici MUP-a iz Stona su prema njihovim evidencijama u knjizi će svi biti objavljeni i držim da je to tako u redu, a navodim njihove odgovorne zapovjednike koji o svemu mogu više po svojoj savjesti. Ovaj je popis izravnih sudionika bitke koji su obavljali zadaće prema mojim zapovijedima, uključivo i dijelu dragovoljaca za koje je bio odgovoran Boro Rupčić, onima pod vodstvom iz MUP-a i mještana od Marka Potrebice i Tomislava Mikulića za pripadnike postrojbe MB 82 mm, koji su ostali nekoliko ili više dana. Navedena odličja osobama s popisa povodom Dana državnosti OS RH dodijelio je u vojarni Kupari general Milivoj Petković. Prijedlog ljudi sam sačinio ja, ali Nijaz Batlak (u vrijeme upućivanja prijedloga visoki časnik) je prema svojim mjerilima popis utvrdio i iz svojih razloga, tako neki pripadnici jesu a neki ih nisu dobili ili im nisu uručena. (Izvor: tekst Odličja djelatnicima 4. Zbornog područja, Str. 47, napisao G.(o.p.a. Gabrijel) Bijelić, Slobodna Dalmacija, Split (izdanje Dubrovnik), 24.05.1997., i službene odluke objavljene u Narodnim novinama)
p.s. provjereni podaci o osobama i nadopune su dobro došle poglavito za navedene iz ovog popisa
Marko Mujan, ratni zapovjednik “A” bojne ZNG Dubrovnik