Novosti

Oprostili smo se od našeg člana istaknutog branitelja Marka Potrebice

Danas smo se kao suborci i članovi Udruge branitelja Dubrovnika oprostili od našeg člana i istaknutog sudionika bitke kod Čepikuća u kojima je završio svoj život pozdravivši ga na ispračaju riječima:

Marko Potrebica bio je u vrijeme rata i sin i suprug i otac, ali stovremeno pretvarao se u prekaljenog borca, ratnika, i kao takav od pripadnika pričuvne policije postao časnikom Hrvatske vojske, što je najviše odgovaralo njegovoj koliko mirnoj toliko i energičnoj prirodi.

Položaj Čepikuća bio je izuzetno značajan što je nametalo potrebu rješenja kako će biti branjeno ovo selo i sve iza naših leđa, jer nakon tog uskog pojasa prve crte bojišnice u dubini se prostiralo svo prostalo hrvatsko kopno, more i otoci.

Područje sjeverno od sela vodi prema granici s BiH. Tko bi ga bolje poznavao od domaćeg čovjeka Marka Potrebice, koji je na njemu odrastao. Na tom mjestu zamišljena je i pripremljena dvostrana zasjede u dužini većoj od kilometra uz usku cestu što prolazi među brdima.

Za uspijeh pobjede u obrani od brojnošću i oružjem mnogostruko nadmoćnijeg neprijatelja zaslužan je u velikom dijelu upravo Marko Potrebica, koji je u obrani Ćepikuća ostao neprekidno do posljednjeg dana, čime je omogućen život okruženom Gradu i priprema za njegovu deblokadu.

Uvijek sam Marka držao vojnikom Domovine, čovjekom istinski posvećenom obrani vrijednosti, koje su mu bile važnije od njega samoga.
Dao je izuzetno veliki doprinos slobodi svog kraja, Hrvatske i Naroda s ove i s one strane granice.
Učio je mlađe da se bore ali i čuvaju svoje živote, govorio kako svatko od nas vrijedi puno više živ nego mrtav. Pokazao primjerom kako je vrijeme i pamtiti i praštati ali svoje do kraja čuvati.
U ratu i u miru ostao je dosljedan i pravdoljubiv u nastojanju da nam svima bude bolje a kad bi vidio da su vremena zaostala na prošlosti to mu je jako teško padalo. Ljubio je Hrvatsku istinski a to se ne može bez žrtve i bola.
Bio je među ono malo istaknutih sinova iz 1991. godine bez trunke oklijevanja.

Bog ga uzeo sebi ali djelom je nadživio svoju smrt.

Pukovniče Marko Potrebica hvala ti na životu uloženom u temelje slobode  Dubrovnika i Hrvatske. Počivao u njenom miru.