Ovo je postrojba koja je prvi put postrojena 16. rujna 1991 godine u Splitu, a poslje Domovinskog rata njeni pripadnici su se prvi put okupili nakon 33 godine u prosincu 2024. godine. Nedugo potom pronašli su stranice naše Udruge i uspostavili kontakt budući su pretpostavili da je predsjednik UBD ista osoba s kojom su se susretali u vrijeme dolaska na Stonsko ratište. Kako postrojba nije organizirana kroz udrugu nego su se samoinicijativno sastali i okupili pomogli smo da dođu do njima zanimljivih i važnih podataka i kontakata.
Prve prepiske u izgledale su tako što je njihov odgovorni za organizaciju i povezivanje s ljudima s terena iz onog vremena Tonći Čovo pisao:
“Hvala Vama za kontakt! Na webu su ti koji su bili di su bili kad je bilo. 33 godine nas niko nikad nigdi nije pozva… Ostali neki koji skitaraju uokolo, mi nemamo pojma o pojmu koji su to…”
Odgovor je bio o prisjećanju na njihov dolazak u Ston:
“Sjećam se toga vašeg dolaska bilo je gadno, dogodilo se… pogibija jednoga pa drugoga (poginuli na Zecu Pelješčanin Ranko Bongvardo i Samir Mustafić-pripadnik njihove postrojbe), a i sjećam susreta s nekim iz vaše postrojbe nakon toga dan ili dva… poslije toga nisam vas susretao u Stonu… Poznato mi je dosta…. teški dani…Neiskustvo, opasnost, strah… Vašu ekipu su koliko se sjećam sačinjavali mladi pripadnici”
Tonći Čovo: “Za moje ljude , ja 100% garantiram životom. To su sve bilia dica, 21-tih godina i jedino šta su imali je ludost, naivnost i ljubav prema Domovini. Nakon šta je Samir pogini, u dva dana dva mrtva, 4 ranjena, kad sam krenia uzbrdo, samo se čulo, Ajmooo, Idemooo. Na silu sam ih svrnia. Nismo imali nikakve karte niti upute. Tek sada vidim, nakon 33 godine, da smo svugdi bili ka glineni golubovi. Srića naša šta je dolazia Božić, pa su Četnici uzeli pauzu”
Tako je to išlo i eto smo se nakon dugo godina našli, iskreno da nismo pričali istu priču i to identičnu i logično povezanu po izgledu bi se slabo prepoznali. Godine čine svoje ali iskustva ne zaboravljaju lako, pogotovo ona teška, a takvo je bilo i ono kad je Ston bio u pitanju.
Popeli su se i na brdo Zec, mjesto pogibije svog suborca.
Da ne duljim društvo iz postrojbe se odlučilo obići mjesta pogibije njihovog pripadnika , Samira Mustafića, ali i Ranka Bongvarda, Tihomira Antunovića, Ivice Butigana, Miodraga Perkušića i Ljubomira Todorovskog, Renata Čovića, što su i napravili 1. veljače 2025. godine, tijekom jutra s njima je u obilasku područja i mjesta pogibije bojovnika bio naš član Vlatko Cvjetanović i predsjednik UHDDR Korčula Krešimir Pecotić, a u popodnevnim satima i predsjednik UBD Marko Mujan se našao s braniteljima i izuzetno zanimljivim ljudima, nakon što su se oni popeli i na brdo Zec, mjesto pogibije svog suborca, i Bongvarda.
Razgovor je tekao glatko i slagala se priča na priču. Najvažnije od svega da su obnovljena ta u onom vremenu 1991. godine kratka prijateljstva ali vrijedna i protekle 33, ali i svih narednih godina života, toliko su bili vrijedni onih nekoliko dana. Tko nije doživio teško može razumjeti ali mogu i te kako oni koji su prošli i znaju što je bilo.
Detalji na zanimljivim stranicama Prve postrojbe mornaričkog pješaštva HRM iz Splita, kao i podaci o izvorima priloženih fotografija i videa: https://www.hrm1991.com/