To su komunističko – partizanski zločini za koje još 2009. godine Udruga Hrvatski domobran iz Dubrovnika podnosi kaznenu prijavu protiv više nepoznatih počinitelja Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
Jama Vranine u Veloj Luci i jama Bultina u Lumbardi su stratišta na otoku Korčuli. Mjesta su to likvidacije stotina ljudi, civila, vojnika ubijenih potkraj i nakon završetka 2. svjetskog rata.
Mjesta su to likvidacije stotina ljudi, civila, vojnika ubijenih potkraj i nakon završetka 2. svjetskog rata, koje su komunističko partizanski zločinci bez ikakvog prava na suđenje likvidirali i bacali u jame.
Danas 26. svibnja 2024. godine predstavnici Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik, koji njeguju ovo komemoriranje žrtava položili su vijence i zapalili svijeće za sve žrtve koje su ubijene i bačene u jame.
U Lumbardi su im se pridružili predsjednik udruge Hrvatskih ratnih veterana Korčula, Tomislav Katić, predsjednik udruge Hrvatskih veterana domovinskog rata Čara, Gordan Tomić i predsjedni UBD Marko Mujan, koji je bio i zapovjednik dubrovačker domobranske postrojbe tijekom Domovinskog rata.
Misa sa žrtve održana je u crkvi Sv. Roka u Lumbardi.
Podsjetimo;
-Istina o stradanjima ljudi na Korčuli je strašna i bolna te svjedoči o groznim zločinima ondašnjeg komunističkog režima u kojem su ljudi bili kažnjavani, zatvarani, zlostavljani i ubijani po hitnom postupku samo na temelju sumnji, bez da im se sudilo ili dokazala krivnja. Često njihova smrt nije bila obznanjena tako da u „Knjigama mrtvih“ nisu bila ni upisana njihova imena.
Partizansko komunistički zločini izvršeni u ratu i poraću na otoku Korčuli su ostali nekažnjeni. Brojne jame i stratišta kao Vranine, Šibalove noge, Paklenica, Bultina jama, groblje sv.Luke u Korčuli, groblje sv. Križa u Blatu, svjedoče o mržnji i ubijanju, gaženju slobode i ljudskih prava, o zastrašujućim i nevjerojatnim zločinima, o vremenu kada ljudi nisu znali što ih sutra čeka, kamo idu, što da čine!
Riječ je o partizanskim likvidacijama, zapravo svirepim ubojstvima 85 otočana, mnogih Dubrovčana te nepoznatog daleko većeg broja na Korčulu dovedenih i pogubljenih zarobljenika. Među žrtvama je bilo svećenika i intelektualaca na koje su bile nabacane strašne i preočite laži i klevete da su neprijatelji svoga naroda. A oni su svoj život posvetili služeći svome narodu, ustrajući u obrani vjere, morala i narodnih svetinja.
Likvidacije su zapravo bile uvriježeni dio sistema komunističkih rukovodilaca, kasnijih vlastodržaca, od onih u vrhu kao i u malim sredinama poput otoka Korčule. „Ako nisi s nama onda si protiv nas, naš neprijatelj, i stoga te treba likvidirati“. Na taj je način narod držan u strahu a to znači u poslušnosti i pokornosti.
Godine 1943., u Korčuli je likvidirano 16 osoba, 1944., još 30. U Blatu je 1943., likvidirano 26 osoba, u Veloj Luci iste godine još 16. Godine 1943., likvidirano je u Smokvici troje ljudi, u Čari dvoje, u Pupnatu troje, u Žrnovu deset, u Račišću deset, u Lumbardi troje. Ovom popisu znanih žrtava treba dodati „popis“ žrtava koje su likvidirane i bačene u jamu Bultina i druge korčulanske jame, ali kako izvršiteljima nije bilo važno koga su i koliko su ih likvidirali, nisu ostavili ni broj ubijenih ni njihova imena, a govori se o nekoliko stotina žrtava čak i više.
Ogranak Udruge ratnih veterana, Hrvatski domobran iz Dubrovnika, podnio je 2009., kaznenu prijavu protiv više nepoznatih počinitelja, zbog egzekucije više stotina žitelja Dubrovnika i okolice u periodu od 1943. do 1945. godine. U prijavi je predloženo i pokretanje postupka ekshumacije posmrtnih ostataka ubijenih na otoku Korčuli, točnije u jami Vranina, Šiblovoj nozi te Bultini. Udruga je sve potkrijepila dokumentacijom, koja je poslana Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
-Jama Bultina je jedno od većih stratišta na otoku Korčuli. To je mjesto likvidacije više stotina ljudi, vojnika i civila ubijenih potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Inače, u jami leže do sada nepoznati broj nijemih svjedoka i nevinih žrtava komunističko-partizanskog zločina počinjenog nad žiteljima sa šireg dubrovačkog područja, kao i zarobljenih njemačkih vojnika iz II svjetskog rata.
Prema dostupnim i još uvijek nepotvrđenim informacijama riječ je o šesto do devetsto žrtava svirepog zločina počinjenog od strane lokalnih komunističkih dobrovoljaca, u ime tadašnjeg totalitarnog komunističkog režima. Mada se u nekim izvorima spominje i broj veći od 1500 no pravi broj žrtava će se znati tek onda kada sve žrtve budu ekshumirane iz jame Bultina. U jamu je bačeno čak 50-ak kubika otpada pomiješanog s mesom (klaoničkim otpadom) što je utvrdilo još 2010., Hrvatsko biospeleološko društvo.
Prije Domovinskog rata se među mještanima govorilo da su tu bili bačeni i zarobljeni Nijemci. Ali kad je počeo Domovinski rat, kada su se oslobodili straha, stariji mještani su govorili kako su zarobljenike čuli kako pričaju hrvatski a za koje se prije rata govorilo da su Nijemci. Prebačeni su s trabakulom, iz te trabakule do jame ima možda oko 300 m, tzv., kozji put koji još postoji.
Do sada su se u jamu Bultina spustile dvije ekspedicije jedna 1963. a druga 2010.
Spomen ploča, Križ, info tabla i Oltar financiran je i postavljen dobrovoljnim prilozima i radom dubrovačkih i lubmarajskih domobrana tijekom proljeća 2016. godine, a Oltar i Križ su blagoslovljeni na komemoraciji i sv Misi. krajem svibnja te godine.
Ovo mjesto zločina ne samo da nije ekshumirano, da nije doživjelo da se zločinci kazne niti da se obitelji onih koji počiniše zločine ispričaju za zločin, nije doživjelo da se žrtve dostojno sahrane ali je doživjelo da uređeni oltarni prostor oko jame Bultina (Križ, Oltar, Info tabla), pored Lumbarde bude oskrnavljeno, išarano crvenom i crnom bojom s neprimjerenim porukama i zločinačkim simbolima (SFSN i zvijezdom petokrakom). Ovaj dosada nezabilježeni vandalizam na Korčuli se dogodio 2019 godine.
Izvori: Franko Burmas, Žrtve komunizma na Korčuli – traganje za istinom, Zagreb, 2015. Izdavač knjige je Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Biblioteka documenta Croatica.
lumbardanet.com od 06.02. 2010.
dulist.hr od 11.11.2019.
korcula.net
komunistickizlocini.net
Tekst: Domoljubni.hr
Foto: Niko Kralj